Dijete i baka

Bako, stara bako, babuščice mila,

Jesil' i ti kadgod mala, mlada bila?

Jesil' mogla kadgod ispraviti leđa?

Jel' i tvoja kosa bila kadgod smeđa?

Jel' i tvoja halja bila kadgod kratka?

Jel' i tebe tkogod zvao "Dušo slatka?"

Jel' i tebi tkogod kada lutku dao?

Skrhala se valjda, pa ti je sad žao?

Ta zar mora, bako, ostarjeti svako?

Hočul' i ja, bako, ostarjeti tako?

Moram li zar i ja tako da posijedim?

Tako se smežuram, zgurim i poblijedim?

Pa zar nema tome baš nika kvoga lijeka?

Zar ne može nitko živjeti dovijeka?